Bez ikakave sumnje, Lupoglav je najharizmatičniji, pomalo zastrašujući, a mnogi su skloni reći i najljepši prenjski vrh.
Njegovoj ledenoj popularnosti doprinijeli su sam izgled, udaljenost od puteva i, na žalost, velika tragedija koja je odnijela tri mlada života, tri ponajbolja alpinista svog vremena.
Lupoglav je upadljiv, samostojan vrh, dobro uočljiv sa svih strana. Kad se izmaknete i pogledate barijeru prenjskih vrhova, pored vječito međusobno povezanih Zelene glave i Otiša, najuočljiviji je upravo Lupoglav.
Njegova moćna i masivna sjeverozapadna stijena lebdi nad dolinom Lučine. Ona značajno doprinosi činjenici da je možda upravo sa sjevera i zapada, Lupoglav najatraktvniji. Posebno zimi, kada je stijena okovana u snijeg i led, čiji kristali cijelom ambijentu daju pomalo nestvaran, zapanjujuće lijep izgled.
Lupoglav je ukviren lijepim dolinama. Sa sjeverozapada je to, već spomenuta, dolina Lučine.
Lupoglavu je moguće prići sa više strana. Nijedan od prilaza nije jednostavan. Uglavnom se radi o višesatnim, kondiciono zahtjevnim o pješačkim turama. Pa ipak, odlučite se za obilazak ovog veličanstvenog vrha, jer će vam Lupoglav svaki napor pošteno nagraditi.
PRISTUPI
VARIJANTA 1
Mostarska Bijela – Lupoglav (2102 m)
PRISTUP
Sa magistralnog puta Sarajevo - Mostar, skrenuti lijevo (ako idemo iz pravca Sarajeva) otprilike na 27. kilometru od Jablanice i voziti makadamskim putem do mjesta gdje završava umjetno jezero, nastalo nakon izgradnje brane na Neretvi. Prirodno proširenje dozvoljava mjesto za parking.
OPIS
Makadamskim putem nekoliko kilometara pješačiti po blagom terenu, prijeći rječicu Bijelu (improvizirani most), da bi nakon 20 minuta hoda, prateći markaciju, sa puta skrenuli desno uzbrdo u grabovu šumu. Narednih oko 400 metara (visinske razlike) penjemo se serpentinama do napuštenih kuća sela Grabovčići. Put je markiran i jasno uočljiv, pa nema problema sa orijentacijom. U nastavku, nakon pola sata hoda, šumu grabovine smjenjuje šuma visoke bukovine, da bismo se,kao po šablonu dinarskih planina, u narednih sat vremena neosjetno obreli među čarobnim stablima munike i drugih vrsta zimzelenog drveća. Njihova veličina i ljepota u nama izazivaju poštovanje.
Već pomalo umorni, izlazimo u Barni do - koji vodi direktno pod Lupoglav - harizmatični prenjski dvotisućnjak.
Put sada vodi kroz mješavinu klekovine (niski bor krivulj) i stjenovitih pasaža, da bi tendencijom lijevo, preko velikog siparišta, došli na greben Lupoglava, gdje se spajamo sa putem koji dolazi iz pravca Kantara i ostatka unutrašnjosti Prenja. Sada se okrećemo desno, penjući se širokom strmom padinom završnih 100 metara uspona.
Kad ste već jednom na vrhu Lupoglava, zaslužili ste duži odmor - tim prije što ste u jedinstvenoj prilici uživati u pogledu na ostatak Prenja. Najbliži vrhovi koji će vas očarati su Erać, Vidina kapa i Ovča. Malo dalje su vječiti zaljubljeni par Zelena glava i Otiš. Iza njih izviruje Osobac, a mistična dolina Poljica dijeli vas od Kapljuča i Plavca.
Sa vrha možemo nazad u dolinu Bijele. A moguće je i nastavak ture u unutrašnjost Prenja, što bi vašem planinarenju dalo dodatni bonus.
VRIJEME
| Dionica | Vrijeme |
|---|---|
| Bijela – Grabovčići | 1 sat |
| Grabovčići - Barni do | 2,5 - 3 sata |
| Barni do – Lupoglav | 2,5 - 3 sata |
| Ukupno uspon | 6 - 7 sati |
| Povratak | 4 - 5 sati |
| UKUPNO | 10 - 12 sati |
VISINA ISHODIŠTA
200 m
VISINA VRHA
2102 m
VISINSKA RAZLIKA
1902 m
VARIJANTA 2
Tisovica – Lupoglav
OPIS
Iz Tisovice je možda i najlakši prilaz Lupoglavu. Put se u nekoliko serpentina piz doline penje u predio Za Kantarom. Na putu se nalazi istoimeni izvor. Ovdje treba biti pažljiv jer još nije jasno da li je potpuno deminiran prilaz ovom izvoru.
U nastavku ture, blagim terenima se penjemo do neupadljive grede, koja dijeli doline Za Kantarom i Čemerikove doce. Ovdje put naglo zavija lijevo, prema jugu, zaobilazeći Crnoglav.
Blagim terenima, povremeno prolazeći kroz pasaže klekovine, dolazimo do raskrsnice. Put desno odvaja prema donje dijelu doline Lučine i Velikom Prenju, a lijevo prema Lupoglavu.
Uskoro se počinjemo uspinjati većim nagibom, dobijajući na visini. Pred nama se pojavljuje sjeverna stijena Lupoglava u svoj svojoj veličini. Put u nastavku priječi ispod sjeverne stijene preko velikog sipara. U ljetnjem periodu, ovdje povremeno može biti nestabilna podloga, pa treba biti pažljiv. U proljeće i rano ljeto, upravo na ovom dijelu zadržava se veliki sniježnik, koji naročito u jutarnjim satima može biti zaleđen. Zbog ovoga, također treba biti vro oprezan, ponekad su potrebni cepin i dereze.
Izlaz iz sipara je ujedno i izlaz na južne padine Lupoglava. Krećemo se strmo gore, tendencijom desno do pod sam vrh, gdje nas put opet zarotira prema sjeveru, izvodeći nas na sam vrh.
VRIJEME
| Dionica | Vrijeme |
|---|---|
| Tisovica – Lupoglav | 3 sata |
| Povratak | 2 sata 30 minuta |
| UKUPNO | 5 sati i 30 minuta |
VISINA ISHODIŠTA
1300 m
VISINA VRHA
2102 m
VISINSKA RAZLIKA
802 m






