U organizaciji tima Terra Dinarica od 21. aprila do 2. maja realizovan je prvi Via Dinarica kamp. Iako se u okviru projekta Via Dinarica: Razvoj i procjena kapaciteta u Bosni i Hercegovini, uradilo više od predviđenog, ostale su pojedine etape koje je trebalo markirati, očistiti i urediti. Plan je bio da se poprave tri staze i to na sljedećim lokacijama: Čvrsnica (staza Drijenač – Pograd), Prenj (staza iz sela Ravna do Međuprenja) i Rakitnica (staza od ušća Raktinice do Dubočana).
Na poziv, koji je objavljen na web stranici viadinarica.com, prijavili su se volonteri iz čitavog svijeta, njih čak 80. Kako je kamp zahtjevao da učesnici budu u dobroj fizičkoj formi i spremni za naporan rad, dosta volontera je odustalo te je na kraju ostalo njih 24. Na kraju kampa ispostaviće se da su upravo oni ti za kojima smo i tragali, najhrabriji, najvrijedniji i najbolji volonteri. Stvarno, najbolji, ikad!
Fotografija: Vladimir Tadić
Iako smo imali dobro osmišljen plan i program, kako to inače biva, proradio je Mafrijev zakon. Snijeg je počeo da pada dan prije dolaska učesnika. U potpunosti smo morali da promijenimo plan i program. Tako smo umjesto na Čvrsnicu, tri dana proveli na Bjelašnici u planinarskom domu Bijele Vode. U subotu smo organizovali izlete te je jedna grupa učesnika posjetila vrhove Hojta, Šiljak i Lisičija glava. 
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Druga grupa je imala zadatak da izvidi teren na našoj sljedećoj destinaciji, odnosno na ušću Rakitnice. Na putu prema Kašića žici, stali smo kod Nekropole stećaka Kaursko groblje, u želji da pokažemo historijske vrijednosti naše prelijepe zemlje. Od prevelike želje da nastavimo i krenemo dalje, Marfi nas podsjeća da ipak neće biti sve kako smo zamislili. Nakon nekoliko pokušaja i uloženog truda da upalimo auto, ipak ostajemo bez istog. Pa dobro, ništa strašno idemo pješke. Više smo se družili i više smo uživali. Obišli smo lokaciju na ušću Rakitnice. Vrijeme odlično, sunce sija, tlo suho i savršeno za kampiranje. Umorni ali sretni vraćamo se u dom Bijele Vode, gdje nastavljamo druženje sa ostatkom ekipe.
U nedjelju smo održali ciklus predavanja o pravilima ponašanja na kampu, orijentaciji u prirodi, prvoj pomoći, sigurnosnim pitanjima (o minski sumnjivim područjima i opasnostima od zmija), pravilnom pakovanju ruksaka i ostalim bitnim informacijama u vezi kampa.
Fotografija: Vladimir Tadić
Ponedjeljak je bio dan za relokaciju i premještanje šatora, alata, hrane i ostalih potrebnih stvari. U poslijepodnevnim satima dolazimo na ušće Rakitnice, postavljamo šatore i spremamo večeru. Prelijep pejzaž, impozantan kanjon i kristalno čista voda očarali su sve učesnike. Pojedini su se odvažili i zaplivali u veoma hladnoj Rakitnici.
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Naredna dva dana na kampu obilježio je intenzivan i naporan rad na stazi. Svako od učesnika je dobio zadatak i potrebni alat. Staza je proširena, očišćena, markirana, kamenje i palo drveće sklonjeno sa staze.
Postavljene su dvije sajle dužine 20 metara. Dio na kojem je postavljena prva sajla dobio je naziv Martinin prelaz, u znak zahvalnosti Martini Rotim, iz Mostara, koja se odrekla povrata depozita za Via Dinarica kamp.
Fotografija: Vladimir Tadić
Ovu vrlo atraktivnu stazu odlikuje par prelijepih vidikovaca a čitavom dužinom možete uživati u unikatnoj flori ovog područja. Posebno su interesantne hazmofite, biljne vrste koje su se prilagodile načinu života u pukotinama stijena. Nakon rada na stazi, iako umorni, volonteri su zajedničkim snagama pripremali obroke, donosili izvorsku vodu i brinuli se o kampu i njegovoj čistoći.
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
U četvrtak, u jutranjim satima, pakujemo stvari i krećemo na sljedeću lokaciju, u selo Ravna, gdje nas dočekuju domaćini, Mahir i Adisa. Jedna grupa se smješta u šatorima odmah pored seoskog domaćinstva Mešić, dok druga grupa odlazi do Milanove kolibe i planinarske kuće Međuprenje. 
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Adnan Bubalo
U petak ujutru krećemo u pravu radnu akciju. Zbog snijega nije bilo moguće raditi sve dijelove staze pa su volonteri sa Međuprenja napravili stepenice, očistili i proširili stazu tamo gdje je to bilo moguće. Grupa koja je krenula iz sela Ravna je imala zadatak da iznese stubove koji će se isjeći te koristiti za stepenice. Iznešeno je 20 stubova, teških cca 10 kg. Ako niste do sada, u tom trenutku se uvjerite, da nema ništa snažnije od volje i želje koju može posjedovati grupa ljudi. Zaista, grupa ljudi sa istim ciljem može pomjerati granice (ne one prirodne nego one u glavama :))
Petak. Kiša. Navikli na rad i akciju a spriječeni da bilo šta radimo, odlučili smo da posjetimo Konjic i upoznamo učesnike sa nekim znamenitostima ovog grada. Volonteri su imali priliku posjetiti Titov bunker, rodnu kuću Zulfikara Zuke Džumhura, vidjeti Stari kameni most i konjičku čaršiju i naravno na kraju pojesti tufahiju (neki i po prvi put).
Fotografija: Aleksandra Cvetković
Nakon dana odmora, svi smo jedva čekali da se vratimo na stazu. Naravno kao i inače zadužili smo alat i krenuli u sređivanje staze. Fokus je bio na kritičnim dijelovima staze gdje smo proširivali stazu i pravili stepenice. Formirali smo grupe od po 5 volontera te se rasporedili na kritičnim mjestima. Zbog dužine staze (cca 7 km) i uspona, čitav vikend smo radili na kritičnim mjestima te postavljanju dva gelendera u dužini od 20 i 10 metara. Postavljena je i sajla u dužini od 4 metra te uže čijim je povezivanjem otvorena Via Dinarica Bijela staza. Dio staze na kojem su postavljeni gelenderi su “usvojene”. Dvije učesnice, Amra Kubat i Ana Bajrić, su se odrekle vraćanja depozita te iznos donirale za kamp. U znak zahvalnosti dvije lokacije na kojima su postavljeni gelenderi zovemo Anin i Amrin prelaz.
Fotografija: Adnan Bubalo
Prvi maj je protekao radno. Manje umorni volonteri se penju skoro do Međuprenja i popravljaju dio koji je do prije dva dana bio pod snijegom. Drugi se zadržavaju na donjem dijelu staze, čiste je od drveća, proširuju, grabe te uređuju trimerom.
Fotografija: Adnan Bubalo
Fotografija: Adnan Bubalo
Volonteri završavaju stazu na Prenju te se lagano spuštamo prema kampu. Sve vrijeme se čuju komentari: “Baš mi je žao što moram sići”, “Neka nas još malo”, “Hoćemo još”… U tom trenutku, osjetite veliku sreću i dokaz da sve što radite iz srca na kraju i uspije :)
Fotografija: Adnan Bubalo
Osim sređivanja staza pomogli smo i sa iznošenjem limova za planinarsku kuću Žlijeb na Čvrsnici. Rado smo prihvatili poziv Šemsudina Halebića, te su četiri volontera, 1. maja, uživala u ljepotama i čarima Čvrsnice i naravno dali svoj doprinos za obnovu kuće.
Fotografija: Šemsudin Halebić
Nakon završenog posla, staze su prošli i pregledali stučnjaci iz Šumske službe Sjedinjenih Država (US Forest Service), instruktori za konstrukciju i održavanje staza, Cindy Ebbert i Sam Massman. Dobili smo visoke ocjene za odrađeni posao, a dodatne sugestije i komentare rado usvojili, kako bi naredni put bili još bolji i efikasniji.
Fotografija: Adnan Bubalo
Vidno umorne volontere valjalo je i nagraditi. Uz roštilj i pjesmu priveli smo naše druženje kraju. Emotivan trenutak za sve je bila i dodjela zahvalnica za volontere. Iskreni zagrljaji, lijepe riječi i priče, pokoja suza su označili i kraj naše male avanture.
Još jednom smo pokazali da Via Dinarica prirodno povezuje ali i da je više od staze. Via Dinarica spaja ljude, kulture, tradicije, vrijednosti, želje, nadanja, profesije u pokretačku silu koju morate doživjeti i osjetiti!
Fotografija: Vladimir Tadić
Fotografija: Vladimir Tadić
Do narednog kampa, uživajte u novim obnovljenim stazama i kratkom videu.
